Tko odista nije pokušao preživjeti u New Yorku ne može ni zamisliti kako je okrutan taj grad. Arhitekti koji grunu u Big Apple najčešće završavaju kao konobari, ili u najboljem slučaju u velikim biroima obrađuju planove. Samo urbani gerilci zaista preživljavaju. A ipak je Leu Modrčinu uspjelo da se održi, pa čak i uspije. Iako je Leo Modrčin uvijek bio naš čovjek u Americi, kod kojeg su našli utočište gotovo svi koji su putovali preko Velike bare, projekt kazališta 59E59 predstavljao je prijelomnu crtu ne samo u njegovoj karijeri, već i u odnosu domovine prema njegovom radu. Nagrada Viktor Kovačić (iako ju je dijelio) tek je učvrstila uvjerenje da je došlo vrijeme da Leo Modrčin nešto sagradi i kod kuće. Da nakon dvadeset godina u tom gradu New York počne promatrati iz udaljene domaće perspektive. Ne više kao grad borbe za preživljavanje, već kao laboratorij ideja.